Midhat Begić

(12.8. 1911 – 16.11.1983.

Bošnjački književni kritičar i esejist (Koraj, Lopare, ). God. 1958. doktorirao na Sveučilištu u Lyonu. Književnokritičku djelatnost započeo 1948. u sarajevskim časopisima Brazda i Život. God. 1957. pokrenuo časopis za književnu i umjetničku kritiku Izraz te mu bio glavni urednik do 1964. U esejima i člancima sabranima u tri knjige Raskršća (1957., 1969., 1976) pisao je o A. G. Matošu, J. Skerliću, D. Šimunoviću, P. Kočiću, B. Stankoviću, J. Dučiću, M. Krleži, I. Andriću, H. Kikiću, M. Selimoviću, O. Daviču, M. Dizdaru i dr., istražujući posebnosti i razlike, ali i sličnosti i suzvučja na raskrižjima književne povijesti XX. st. te upozoravajući na europske izvore i poticaje. Posebnu vrijednost imaju njegovi eseji o francuskim piscima (Ch. Baudelaireu, J.-P. Sartreu i dr.). Otvorena suvremenim teorijsko-metodološkim strujanjima europske znanosti o književnosti, Begićeva misao stvaralački je asimilirala izravnost impresionističkog doživljaja s psihoanalitičkim pristupom, iskustva egzistencijalističke misli s humanistički otvorenom opservacijom. U njegovim esejima i raspravama ujedinjuju se analitička utemeljenost interpretacije i svježina kreativnog izraza.